Opći oftalmološki pregled

1. PREGLED VIDNE OŠTRINE I ODREĐIVANJE REFRAKCIJE

Pregled vidne oštrine je rutinski oftalmološki postupak koji se koristi za procjenu jasnoće vida pojedinca. To je standardni test u kojem čitate slova ili simbole s tablice. Oftalmolog  mjeri koliko dobro možete vidjeti sa svakim okom i procjenjuje vašu vidnu oštrinu.

Određivanje refrakcijske greške je dio oftalmološkog pregleda koji se provodi kako bi se utvrdilo postoji li potreba za korekcijom vida. Refrakcijska greška može uključivati kratkovidnost (miopija), dalekovidnost (hipermetropija), astigmatizam ili prezbiopiju (staračka dalekovidnost).

Postupak obično uključuje nekoliko koraka:

1. Autorefraktometrija: Ovaj je postupak brz i bezbolan. Pacijent gleda u uređaj koji automatski mjeri refrakciju oka. Iako je to koristan početni korak, često je potrebno dodatno rafiniranje.
2. Refrakcija – subjektivna metoda: Koristi se set leća i pita pacijenta koja leća daje najbolji vid. Ovaj subjektivni postupak omogućuje preciznije određivanje refrakcijske greške.
3. Skijaskopija: Ovo je tehnika u kojoj se svjetlost projicira na mrežnicu oka kroz otvorenu zjenicu i zatim reflektira kroz leće u oči. Na temelju refleksa koji se formira na retini, oftalmolog može procijeniti refrakciju oka.

Nakon određivanja refrakcijske greške, oftalmolog  će preporučiti odgovarajuće naočalne leće za korekciju vida, ako su potrebne. Također mogu biti razmatrane opcije poput kontaktnih leća.

PREGLED PREDNJEG OČNOG SEGMENTA  BIOMIKROSKOPOM

Pregled prednjeg segmenta oka je važan dio oftalmološkog pregleda koji se fokusira na procijenu prednjeg dijela očne jabučice, uključujući rožnicu, prednju očnu sobicu, šarenicu i leću. Evo osnovnih koraka koji se obično provode tijekom pregleda prednjeg segmenta:

1. Vanjski pregled očiju: Oftalmolog  će prvo pregledati vanjske strukture očiju kako bi provjerili znakove iritacije, upale ili ozljede. To uključuje pregled očnih vjeđa, trepavica, konjunktive i očnih zjenica.
2. Pregled rožnice: Rožnica je prozirni dio prednjeg segmenta oka koji fokusira svjetlost na mrežnicu. Oftalmolog će pregledati rožnicu kako bi provjerio njenu prozirnost, površinu i eventualne promjene poput ožiljaka ili ulceracija.
3. Pregled prednje očne sobice: Ovo je prostor između rožnice i šarenice ispunjen prozirnom tekućinom (očnom vodicom). Oftalmolog može provjeriti dubinu ili nalaz prednje očne sobice kako bi isključio probleme poput upale ili drugih odstupanja od urednog nalaza.
4. Pregled šarenice: Šarenica je obojena membrana koja regulira veličinu zjenice i kontrolira količinu svjetla koja ulazi u oko. Oftalmolog će provjeriti nalaz šarenice te tražiti znakove promjena poput upale ili nepravilnosti.
5. Pregled leće: Leća je prozirna struktura unutar oka koja pomaže u fokusiranju svjetlosti na mrežnicu. Oftalmolog će pregledati leću kako bi provjerio je li bistra, fleksibilna i ima li znakova promjena poput zamućenja (katarakte).
6. Ostali testovi: Ovisno o potrebama i simptomima pacijenta, oftalmolog će provesti dodatne testove poput mjerenja intraokularnog tlaka (tonometrija), provjere suzne funkcije ili bojenja rožnice za otkrivanje oštećenja.

MJERENJE OČNOG TLAKA – KONTAKTNO

Mjerenje očnog tlaka je važan dio oftalmološkog pregleda koji pomaže u ranoj dijagnozi glaukoma i praćenju zdravlja očiju. Evo osnovnih koraka u postupku mjerenja očnog tlaka:

1. Priprema: Prije samog mjerenja, obično će vam se dati lokalni anestetik u obliku kapi kako biste osjetili što manje nelagode tijekom postupka.
2. Tonometrija: Najčešća metoda mjerenja očnog tlaka je upotrebom tonometra. Postoje različite vrste tonometara, ali najčešće se koristi aplanacioni tonometar. Oftalmolog  će nježno dodirnuti površinu vaše rožnice s malim instrumentom i pomoću zrake svjetlosti. Prilikom mjerenja, rožnica se lagano pritisne, a tonometar mjeri otpor oka prema tom pritisku. Na temelju te otpornosti, može se izračunati intraokularni tlak.
3. Rezultati: Očni tlak se obično izražava u milimetrima žive (mmHg). Normalan očni tlak kreće se između 10 i 21 mmHg, iako se ta vrijednost može razlikovati ovisno o individualnim čimbenicima. Visok intraokularni tlak može biti znak glaukoma ili drugih problema, dok nizak intraokularni tlak može ukazivati na probleme poput upale ili odvajanja retine.
4. Tumačenje: Oftalmolog će tumačiti rezultate mjerenja očnog tlaka u kontekstu vaše opće oftalmološke povijesti, simptoma i drugih relevantnih faktora. Ako se utvrdi visok očni tlak, daljnje testiranje i praćenje mogu biti potrebni radi potvrde dijagnoze i liječenja.

Važno je redovito provjeravati očni tlak, pogotovo ako imate povećani rizik od glaukoma ili ako imate druge simptome koji ukazuju na probleme s očnim tlakom. Oftalmolog će vam reći koliko često trebate dolaziti na takva mjerenja.

MJERENJE OČNOG TLAKA – BEZKONTAKTNO

Bezkontaktno mjerenje očnog tlaka je alternativna metoda za mjerenje intraokularnog tlaka koja se ponekad koristi u oftalmološkim praksama. Ova tehnika koristi bezkontaktni tonometar ili “puff tonometar” koji koristi zrak kako bi ocijenio očni tlak. Evo osnovnih koraka u postupku bezkontaktnog mjerenja očnog tlaka:

1. Pozicija pacijenta: Pacijent će obično sjediti ili stajati ispred instrumenta za mjerenje očnog tlaka.
2. Postavljanje: Oftalmolog ili medicinski tehničar postavit će pacijenta ispred bezkontaktnog tonometra i zamoliti ga da fiksira pogled na cilj na instrumentu.
3. Aktiviranje tonometra: Kada je pacijent u pravilnom položaju, tonometar će se aktivirati. Uređaj ispušta zrak prema oku pacijenta.
4. Očitanje rezultata: Na temelju reakcije očne površine na ispuhani zrak, tonometar procjenjuje intraokularni tlak. Rezultati se prikazuju na zaslonu ili se automatski bilježe u elektronički zapis.

Prednosti bezkontaktnog mjerenja očnog tlaka uključuju brzinu postupka i manju nelagodu za pacijenta, posebno u usporedbi s tradicionalnom aplanacionom tonometrijom. Međutim, važno je napomenuti da ova metoda može biti manje precizna od aplanacione tonometrije, posebno kod pacijenata s određenim očnim bolestima ili anatomskim varijacijama.

Oftalmolog će odabrati odgovarajuću metodu mjerenja očnog tlaka ovisno o individualnim potrebama pacijenta i kliničkim okolnostima. Ako postoji sumnja na visok očni tlak ili glaukom, oftalmolog će možda preporučiti dodatne testove kako bi potvrdio dijagnozu.

PREGLED FUNDUSA OKA

Pregled fundusa, poznat i kao oftalmoskopija, je postupak koji se koristi za pregled struktura unutar oka, poput mrežnice, optičkog živca i krvnih žila. Oftalmolog obično koristi oftalmoskop, uređaj koji omogućuje pregled unutrašnjosti oka.

Evo osnovnih koraka u postupku pregleda fundusa:

1. Priprema: Prije pregleda, zjenice će se proširiti pomoću kapi za proširenje zjenica. To omogućuje oftalmologu  bolji pogled na strukture unutar oka.
2. Pozicioniranje: Pacijent će obično sjediti ili ležati dok se pregled obavlja. Oftalmolog će koristiti oftalmoskop za pregled unutrašnjosti oka.
3. Pregled unutrašnjosti oka: Oftalmolog će osvijetliti vaše oko i koristiti oftalmoskop za pregled struktura unutar oka. To uključuje mrežnicu, optički živac, makulu, krvne žile i ostale detalje. Oftalmolog će pažljivo pregledati sve strukture unutar oka i tražiti bilo kakve znakove promjena, poput retinalnih oštećenja, krvarenja ili abnormalnosti optičkog živca.
4. Dodatne procjene: Ovisno o nalazima oftalmoskopije, oftalmolog može odlučiti provesti dodatne testove ili preporučiti daljnje postupke, poput optičke koherentne tomografije (OCT), radi bolje procjene zdravlja vaših očiju.

Pregled fundusa je važan postupak koji omogućuje oftalmologu  da procijeni zdravlje vaših očiju i otkrije potencijalne probleme poput retinalnih bolesti, glaukoma ili dijabetesa. Redoviti oftalmološki pregledi važni su za očuvanje vida i otkrivanje problema u ranim fazama kada je liječenje obično najučinkovitije.